U okviru Festivala sećanja, sinoć je u Art bioskopu „Aleksandar Lifka“ održana projekcija filma „Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“, reditelja Lordana Zafranovića.
Četvorosatno ostvarenje govori o stradanju i teškoj sudbini dece i stanovništva u logoru Jasenovac tokom Drugog svetskog rata, 1942. godine, nakon ofanzive na Kozari, čuvajući sećanje na nevine žrtve i podsećajući na značaj pamćenja istorijskih događaja. Subotičani, koji su tražili mesto više u bioskopskoj sali, među prvima u Srbiji su imali priliku da pogledaju film, nakon što je prikazan na FEST-u, a projekciji je prisustvovao i reditelj, Lordan Zafranović.
– Pokušao sam da realizujem ovaj film, na kojem smo Arsen Diklić i ja počeli da radimo još krajem šezdesetih godina. Međutim, zbog rata tada nije bilo moguće završiti projekat. Godine 2017. ili 2018. ponovo sam pokrenuo proces obezbeđivanja finansijskih sredstava, da bi film na kraju bio realizovan u Srbiji.
Oslanjajući se na istorijsku dokumentaciju i svedočenja, reditelj kroz film ne prikazuje samo razmere ratnog stradanja, već otvara i pitanja ljudskosti, odgovornosti i načina na koji ideologija može dovesti do zločina i potisnuti osnovne ljudske vrednosti.
– Na osnovu dokumentacije do koje smo došli, kao i istraživanja koja su prethodila snimanju, raspolagali smo ogromnom arhivskom građom. Pre toga sam radio dokumentarni film „Krv i pepeo Jasenovca“, za koji sam imao veliki tim istraživača, koji su prikupljali različite materijale. Na raspolaganju smo imali brojne knjige, svedočenja i dokumentaciju muzeja koji se bave ovom temom. Taj materijal koristili smo kako bismo povezali određene ličnosti i oblikovali njihove karaktere. Ovaj film, međutim, više govori o počiniocima nego o žrtvama, odnosno o tome kako se zlo razvija, odakle potiče i kako dolazi do tako monstruoznih zločina.
Zafranović je istakao da je film namenjen ne samo današnjim generacijama već i onima koje dolaze, kao upozorenje da se slični događaji nikada ne ponove. Njegova želja je da ostvarenje podstakne gledaoce na suočavanje sa prošlošću, ali i na razmišljanje o pomirenju, praštanju i zajedničkom životu.