Goran boluje od tetraplegije (G82.5 –Tetraplegia; S12.2 Fractura vertebrae cervicalis), nastale nakon teške povrede vratne kičme u saobraćajnoj nezgodi 16.03.2023. godine, kada je zadobio frakturu C7 pršljena i luksaciju C6/C7. Povrede su dovele do trajnog neurološkog oštećenja, teškog invaliditeta i potrebe za dugotrajnim lečenjem i rehabilitacijom.
Nakon nezgode, Goran je inicijalno zbrinut u Opštoj bolnici Vrbas, a zbog težine povreda hitno preveden u UKCS u Beogradu. Dana 20.03.2023. godine operisan je, urađena je dekompresija kičmene moždine C6/C7, otvorena repozicija preloma/iščašenja i segmentna unutrašnja fiksacija kičme. Postoperativni tok bio je izuzetno težak: mesec dana proveo je na odeljenju intenzivne nege u stanju životne ugroženosti, na mehaničkoj ventilaciji i vazopresornoj potpori.
Tokom hospitalizacije razvijene su brojne komplikacije. Nakon otpusta iz UKCS, Goran je bio hospitalizovan u Opštoj bolnici. Od jula 2023. godine upućen je na Institut za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“ u Beogradu, gde je boravio gotovo 11 meseci.
U februaru 2024. godine na privatnoj klinici urađena je laminektomija i medulotomija C6–C7 sa aplikacijom matičnih ćelija, zbog posttraumatske siringomijelije koja je gotovo u potpunosti destruisala tkivo kičmene moždine u nivou C6–C7. Dana 20–22.11.2024. godine urađena je druga aplikacija matičnih ćelija i uklanjanje osteosintetskog materijala. Nakon intervencija zabeleženo je delimično poboljšanje senzitivnosti u predelu natkolenica, stomaka i sfinktera.
Goran je danas trajno nepokretan, koristi invalidska kolica, povremeno pilot-hodalicu, ne kontroliše sfinktere, zavisi od intermitentne kateterizacije, ima atrofiju muskulature ruku i nogu, spazam donjih ekstremiteta i senzibilitet očuvan samo u predelu gornjih ekstremiteta i toraksa.
Nastavak lečenja u zemlji i inostranstvu iziskuje visoke troškove zbog čega je potrebna pomoć humanih ljudi u vidu donacija.
Sredstva su potrebna za lečenje u inostranstvu, ugradnju mikro čipa, rehabilitacije, ortopedska pomagala.